Izabrana Katulova poezija u novom srpskom ruhu

Radovan Pilipović

Katul (Gaius Valerius Catullus, 84-54 pre Hrista), latinski pesnik. Rođen je u Veroni u imućnoj porodici. Došavši u Rim 62. godine p. n. e. dospeo je u ugledne književne krugove zapavši istovremeno u burnu aferu sa Lezbijom. Žena koja pod tim imenom dominira u njegovom životu i pesničkom stvaralaštvu bila je zapravo Klodija (Clodia), patricijka sumnjivog morala, nametljiva i nezajažljiva u privatnoj sferi i istovremeno gladna političkog uticaja.

Bila je žena konzervativnog Kvinta Metela Celera. Njen muž se nije mnogo obazirao na Klodijino slobodoumno i ležerno ponašanje. Mladi Katul je upao u mrežu straije i iskusnije dame. Nedostajalo mu je snage starih pobožnih i rodoljubivih rimskih primera Tita Livija i otpornosti na ženske čari starozavetnog prekrasnog Josifa... „Za nju je to bio kapris, za njega strast i razapinjanje ljubomorne ljubavi.“ Druga ocena njegove lirike glasi: „Željan prave radosti tražio je uzalud ljubav.“

Katulove pesme su se sačuvale u jedinstvenom (sada izgubljenom) rukopisu. Podeljene su u tri grupe, najverovatnije od strane samog autora: 1-60 kratke ljubavne pesme, političke satire i druge prigodnice, 61-68 elegijastični heksametri, 69-116 su epigrami. Pod jakim uticajem helenističkih modela, te pesme nisu ništa manje originalne, snažne i neverovatno iskrene.

Znalcima latinskog jezika i rimske književnosti prepuštamo da procene u kolikoj meri smo u savremeni srpski jezik pretočili katulovsku iskrenost i, preko dve hiljade godina staro, lirično dejstvo.

Minister vetuli puer Falerni,
inger mi calices amariores,
ut lex Postumiae iubet magistrae
ebriosa acina ebriosioris.
At vos quo lubet hinc abite, lymphae,
vini pernicies, et ad severos
migrate: hic merus est Thyonianus!

Dečače, točibašo, starčića Falerna,
naspi u čaše vino starije
po običaju gazdarice Postumije,
od grozdova pjanih donesi opojnije!
A ti, beži tekućino, šteto za vino,
idi, vodo treznima!
Ovamo, nepomućenog Tioninog sina!

* * *

Vivamus, mea Lesbia, atque amemus
rumoresque senum severiorum
omnes unius aestimemus assis!
Soles occidere et redire possunt:
nobis cum semel occidit brevis lux,
nox est perpetua una dormienda.
Da mi basia mille, deinde centum,
dein mille altera, dein secunda centum,
deinde usque altera mille, deinde centum.
Dein, cum milia multa fecerimus,
conturbabimus illa, ne sciamus
aut ne quis malus invidere possit,
cum tantum sciat esse basiorum.

Živimo, moja Lezbija, i volimo se,
a na sve prekore sedih staraca
ne dajmo ni jednog od petoparaca.
Sunce može da zađe i ponovo da grane,
ali kad za nas ono jednom zađe
nastupa noć koja ima dužinu:
Daj mi hiljadu poljubaca i još stotinu!
Pa drugu hiljadu i stotinu drugu,
poljubaca u tom čudesnom krugu.
Kada sastavimo mnoge hiljade,
pomešajmo ih da nam ne ukrade,
i da ne sazna nikada nijedan od zlih
koliko je samo bilo poljubaca tih!

* * *

Disertissime Romuli nepotum,
quot sunt quotque fuere, Marce Tuli,
quotque post aliis erunt in annis.
Gratias tibi maximas Catullus
agit , pessimus omnium poeta,
quanto tu optimus omnium patronus.

Marko Tulije,
kabasto učeni, Romulov unuče,
od svih koliko ih je bilo,
koliko ih ima i koliko će ih ubuduće biti.
Velike hvale ti odaje Katul,
najgori od svih pesnika.
Toliko loš od svih pesničkih zanesenjaka
– koliko si ti najbolji od svih kulaka!

* * *

Multus homo es, Naso, neque tecum
multus homo est, qui descendit:
Naso, multus es et – pathicus.

Prava si, Noske, gromada.
I onaj koji od tebe potiče.
Iverje ne pada daleko od klada.
E, baš si, Noske, gromada,
ali i nakarada.

* * *

Aut sodes mihi redde decem sestertia, Silo,
deinde esto quamvis saevus et indomitus:
aut, si te nummi delectant, desine quaeso
leno esse atque idem saevus et indomitus!

Vrati mi deset soma, Slile,
koliko god da si opasan i jak!
Iako imaš zmiju u džepu, prestani da mutiš!
Deset soma mi vrati, pa posle idi u lepu...

* * *

Nulli se dicit mulier mea nubere malle
quam mihi, non si se Iupiter ipse petat.
Dicit: sed mulier cupido quod dicit amanti,
in vento et rapida scribere oportet aqua.

Žena je meni jednom kazala
kako ni Jupiteru ne bi dala
da joj on đanu traži.
Ma laže kurva, sigurno vlaži...
Jer, kad žena priča takve stvari
razmišlja već o tuđoj palamari.

* * *

Caeli, Lesbia nostra, Lesbia illa,
illa Lesbia, quam Catullus unam
plus quam se atque suos amavit omnes:
nunc in quadriviis et angiportas
glubit magnamini Remi nepotes.

Ej, Božo,
Lezbija naša, ona Lezbija,
baš ona Lezbija koju je Katul jedinu
više od samog sebe i svih svojih voleo...
Sada, Božo, hara
nasred raskršća i trotoara.
Sponzoruša prava kao amatere
velikodušne Remove potomke dere.

* * *

Nascatur magus ex Gelli matrisque nefando coniugio
et discat Persicum aruspicium:
nam magus ex matre et gnato gignatur oportet,
si vera est Persarum impia religio,
gratus ut accepto veneretur carmine divos
omentum in flamma pingue liquefaciens.

Rađa se hodža iz čudne veze
Gelija sa matorkom.
Da ga damo na persijsku medresu,
jer mu i liči kao rođenom volhvu da telali.
A ako je istinita persijska sujeverica,
neka mali zapisima vezuje džinove,
dok na vatri cvrči masna džigerica.

Sa latinskog prepevao:
Radovan Pilipović