Pjesme iz rukopisa „Zvijer iz hotelske sobe“ Elvedina Nezirovića u cijelosti se tiču proteklog rata, neke sasvim neposredno opisuju ratne događaje u Mostaru, a neke posreduju ratno iskustvo. Nezirović se bavi važnim istorijskim razdobljem svog grada i vlastitim iskustvom svijeta kao ruševine.

Rukopis „Zvijer iz hotelske sobe“ Elvedina Nezirovića gotov je i zaokružen poetski „proizvod“. Autor ne pjeva o mladalačkim ljubavnim ekstazama i maglama, karakterističnim toliko za prve knjige; on iznosi priču generacije koja je naglo ostarjela i koja iznosi zgusnuto iskustvo rata, kao svojevrsnog vremenskog ubrzanja, stanovitog zgušnjavanja života, do samih njegovih kristala. Četrdesetak pjesama, podijeljenih u četiri ciklusa (Tišine, Disneyland, Krhotine, Usne za Veneru) tematski je smješteno u doživljaj rata i poraća, kao velikog, neopisivog ljudskog pustošenja.

Ova poezija je oslobođena horrora političke korektnosti, i ne bavi se besmislenim lirskim bravurama dok se svijet bukvalno raspada pod granatama. Glavni njen cilj je: osvijetliti jedan komad vremena i prostora, i ljudima na taj način, barem malo, omogućiti izlazak iz začaranog kruga traume. Čitava knjiga je koncipirana na pravilu kontrapunkta, jer se time ne postiže negativan efekat na čitaoca, što je problem sa knjigama zgusnutog teksta visoke energije i emocionalnosti. Ova knjiga nema taj problem, jer najsnažnije i najupečatljivije pjesme: Ljeto, Grad u kosi, 1993., Disneyland, Dom ili Struja su montažirane tako da se između njih nalaze raznorazne poetske minijature i pjesme drugačijeg tematskog štimunga. Čime se i postiže taj iznenadni efekat „udarca u stomak“, što, znači, i nije preporučljivo za svačiji stomak.