Adnanove priče dobro su napisane, tačne su i potresne. One pogađaju ono važno i od literature i od života: kao da mu ih je ispričao vozač praznoga autobusa koji vozi od Mostara prema Pločama, ili kakav drugi važni životni pripovjedač. Te su priče emocionalna kronika jednoga vremena u najvećem hercegovačkom gradu, diskretne su i lijepe na neki jako tužan način. Vjerujem da će u njima uživati svaki onaj čitatelj koji ih bude htio razumjeti. Za druge nije ni važno. Uzaludno je njima pričati priču.

Po teoriji koja kaže da svijet i postoji da bi se o njemu pisalo i tako o njemu ostavio trag, pisanje Adnana Repeše o nikad dovoljno raspisanoj Hercegovini i prelomnim vremenima o kojima se uglavnom šuti, vrijedno je čitanja; zbog iskrenosti, autentičnosti, posebnosti opisa, jezgrovitosti, simpatične nekonvencionalnosti, prisnosti, nemilosrdnosti prema sebi i svojim junacima i mnogo drugih razloga. Vrijedno čitanja i onima koji ne vole čitati.